Nakon spektakularnog sloma mega-spajanja najavljenog 2024. godine, Nissan, Honda i Mitsubishi nastavljaju razgovarati o partnerstvima, tražeći zajednički jezik za rješavanje izazova globalnog tržišta. Automotive News Europe izvještava o tome, naglašavajući da, uprkos napretku u pojedinačnim saradnjama, konkretnih projekata i dalje ima malo.
Tri kompanije, iako ostaju među vodećim japanskim proizvođačima, suočavaju se i sa izazovima sličnim onima koji su spriječili spajanje: preklapanje ključnih tržišta, proizvodnih linija i proizvodnih lokacija.
Saradnja čeka konkretne rezultate
Nissan, na čelu sa izvršnim direktorom Ivanom Espinosom, već je počeo saradnju sa Mitsubishijem, isporučujući verziju svog električnog automobila Leaf i zajednički procjenjujući razvoj SUV-a za sjevernoameričko tržište. Istovremeno, japanski proizvođač je lansirao Mitsubishijev plug-in hibrid Outlander u Sjedinjenim Državama pod brendom Rogue, popunjavajući prazninu u svojoj hibridnoj ponudi.
Honda, drugi najveći japanski proizvođač automobila po obimu proizvodnje, potvrđuje da još nema konkretnih planova. Prema riječima izvršnog potpredsjednika Noriye Kaihare, razgovori se tiču komplementarnih isporuka modela i razvoja softverskih sistema vozila, ali “oboje smo ostvarili pojedinačni napredak i još nije vrijeme za izvođenje zaključaka.”
Naši videozapisi:
Nastavite gledati
9
2026 CUPRA Leon VZ 🇪🇸, 356 KS testirano u Španiji
Pogledajte više
Interni prioriteti prije novih saveza
Uprkos hitnosti konsolidacije resursa i stručnosti, Nissan i Honda su odlučili odgoditi sve planove potpune integracije kako bi se fokusirali na svoju finansijsku stabilnost. Honda je najavila reviziju svoje automobilske strategije zbog akumuliranih gubitaka od preuranjenih ulaganja u električna vozila, koji su u prvih devet mjeseci fiskalne godine iznosili 267 milijardi jena (približno 1,8 milijardi eura). Nissan, sa svoje strane, očekuje drugu godinu zaredom neto gubitaka većih od 4 milijarde dolara, sa zatvaranjem sedam fabrika i smanjenjem 20.000 radnih mjesta.
Espinosa naglašava važnost samodovoljnog plana: „Oslanjanje na druge ne znači nužno planiranje uspjeha. Moramo imati nešto na što se možemo i sami osloniti.“ U tom kontekstu, ideja o trostranoj saradnji ostaje živa, iako će njena budućnost zavisiti od evolucije sjevernoameričkog tržišta i sposobnosti svake kompanije da ojača svoju internu strukturu.
